Mirenje

Mirenje u radnim sporovima

Mirenje kao način rješavanja sporova ima dugu tradiciju u zemljama Europske unije. Treće nepristrane i neovisne osobe pomagale su strankama u sporovima iznaći sporazumna rješenja i prije utemeljenja sudskog, od države organiziranog i prisilom praćenog načina rješavanja sporova.

I u suvremenim uvjetima demokratizacije, tržišnog poslovanja, globalizacije i informatizacije postoje značajne mogućnosti za rješavanje sporova mirenjem. Stoga u zemljama razvijene demokracije i tržišnog gospodarstva „mirenje kao drugi način rješavanja sporova“ ima posebno značajno mjesto. Naročito se to odnosi na pravne sporove proizašle iz odnosa u kojima je naglašena autonomija stranaka, kao što su radni odnosi.

Kolektivni radni sporovi

Člankom 206. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/14) određeni su sporovi u kojima je obvezno mirenje. Sindikati i njihove udruge više razine imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga sa svrhom promicanja i zaštite gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, ili zbog plaće, odnosno naknade plaće ako nije isplaćena najkasnije do petnaestog dana u mjesecu (čl. 92. St. 3. Zakona o radu, NN 93/14). Pored toga, odredbama Zakona o radu utvrđeni su određeni uvjeti za organiziranje štrajka, a jedan od uvjeta odnosi se na obvezno provođenje postupka mirenja (čl. 205. i 206. Zakona o radu, NN 93/14).

Zahtjev za pokretanje postupka mirenja može pokrenuti bilo koja strana u sporu, dostavom obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili uredu državne uprave u županiji, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada.

Člankom 208. Zakona o radu određeno je da ako se stranke u sporu drugačije ne sporazumiju, mirenje predviđeno Zakonom o radu mora se dovršiti u roku od pet dana od dana dostave obavijesti o sporu Gospodarsko-socijalnom vijeću ili uredu državne uprave u županiji, odnosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada.

Organizacijske, stručne i administrativne poslove vezane uz provođenje postupka mirenja u kolektivnim radnim sporovima obavlja Služba za socijalno partnerstvo, Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava.