Arbitraža

Arbitražno rješavanje sporova

Arbitražno ili izabrano suđenje je meritorno rješavanje sporova pred izabranim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitražna ustanova ili je ugovoreno suglasnim voljama stranaka u sporu. Izabrani odnosno arbitražni sud je nedržavno tijelo koje čini jedan ili više arbitara imenovanih temeljem sporazuma stranaka.

Arbitražni postupak se u pravilu temelji na volji stranaka koje su joj se odlučile podvrgnuti te o njihovoj volji i sporazumu dolazi do pokretanja, provođenja i okončanja postupka, ali obvezna arbitraža može biti propisana i nekom posebnim propisima.

Arbitražom se u pravili mogu rješavati sporovi za koje su stranke ugovorile arbitražu, odnosno sporovi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, a da bi se neki spor mogao podvrgnuti arbitraži potrebno je sklopiti ugovor o arbitraži. Isti može biti sklopljen u obliku posebnog ugovora, nakon što je do spora već došlo ili u obliku arbitražne klauzule u ugovoru koji je postao sporan.

Dvije su vrste arbitraže: institucionalna arbitraža i ad hoc arbitraža.

Institucionalna arbitraža je vrsta arbitraže u kojoj se arbitražni postupak provodi u skladu s pravilima neke arbitražne ustanove i uz njenu pomoć. Prvo arbitražno sudište u Republici Hrvatskoj osnovano je 1853. godine u sastavu Hrvatske gospodarske komore, pri kojoj djeluje Stalno izabrano sudište kao arbitražna ustanova koja organizira djelovanje arbitražnih sudova (arbitra pojedinaca odnosno arbitražnog vijeća) i koje je nezavisna u svom radu.

Ad hoc arbitraža ili arbitraža za pojedinačan spor je s druge strane provođenje postupka arbitraže bez sudjelovanja institucija u kojem stranke same utvrđuju pravila arbitražnog postupka, određuju način na koji će se imenovati arbitri, osiguravaju prostorije u kojim će se održavati arbitraža, te svu ostalu popratnu pomoć za provođenje postupka (administracija i dr.).

Arbitražno rješavanje radnih sporova:

Zakonom o radu („Narodne novine“, broj 93/14) je omogućeno da se rješavanje i individualnih i kolektivnih radnih sporova mogu povjeriti arbitraži, u kom slučaju se sastav, postupak i druga pitanja važna za provedbu arbitraže uređuju pisanim sporazumom stranaka u sporu ili su ugovorena kolektivnim ugovorom.

Kolektivni radni sporovi:

Kada su u pitanju kolektivni radni sporovi oni se u pravilu rješavaju arbitražnim postupkom na temelju sporazuma stranaka u sporu, u kom smislu je Zakonom propisan samo načelni okvir za njegovo provođenje.

Tako je Zakonom propisano da u sporazumu o iznošenju spora pred arbitražu stranke spora moraju odrediti pitanje koje se iznose pred arbitražu, jer arbitraža može odlučivati samo o pitanju koje su pred nju iznijele stranke spora.

Zakonom se propisuju i moguće arbitražne odluke u pojedinim vrstama sporova na način da se u slučaju spora o primjeni zakona, drugih propisa odnosno kolektivnih ugovora, arbitražna odluka mora temeljiti na zakonu, drugom propisu ili kolektivnom ugovoru. Ako bi se u sporu radilo o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbitraža će temeljiti svoju odluku na pravičnosti, a  u kom slučaju bi arbitražna odluka imala  pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Zakonom je također propisano i da protiv arbitražnih odluka u kolektivnim radnim sporovima nije dopuštena žalba niti ikakav drugi pravni lijek.

Međutim, odredba članka 214. Zakona o radu  propisuje mogućnost provođenja arbitražnog postupka o kolektivnom radnom sporu o poslovima koji se smiju prekidati za vrijeme štrajka i na inicijativu samo jedne strane u sporu. U slučaju kada sindikat i poslodavac ne postignu sporazum o poslovima za koje je opravdano da se ne smiju prekidati u slučaju štrajka u roku od  15 dana od dostave prijedloga poslodavca, poslodavac odnosno sindikat mogu u daljnjem roku od 15 dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža. Arbitraža se sastoji od jednog predstavnika sindikata i jednog predstavnika poslodavca te nezavisnog predstavnika kojeg sporazumno određuju sindikat i poslodavac.

Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazumjeti o imenovanju predsjednika arbitražnog vijeća, a to pitanje nije drugačije uređeno kolektivnim ugovorom ili sporazumom stranaka, njega će imenovati predsjednik suda, čija se nadležnost određuje u skladu s odredbama Zakona o radu o određivanju nadležnosti u prvom stupnju za zabranu štrajka ili isključenja s rada. Ako bilo sindikat, bilo poslodavac odbije sudjelovati u arbitražnom postupku, postupak će se provesti bez njih, a odluku će donijeti predsjednik arbitražnog vijeća.Arbitraža mora donijeti odluku u roku 15 dana od pokretanja arbitražnog postupka.

Individualni radni sporovi:

U cilju rasterećenja radnih sudova i umanjenja troškova dugotrajnih sudskih postupaka nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu velikog broja posebno zaštićenih radnika, kao i nadomještanja suglasnosti sindikata o otkazu ugovora o radu sindikalnom povjereniku, novim Zakonom o radu je do tada propisan sudski postupak zamijenjen postupkom obvezne arbitraže. To stoga što se često u sudskim postupcima nadomještanja suglasnosti sud upuštao u raspravu i odlučivanje o dopuštenosti i zakonitosti otkaza iako to nije predmet zahtjeva, jer i nakon nadomještene suglasnosti i danog otkaza radnik, odnosno sindikalne povjerenik tu odluku može osporavati na sudu.

Zakonom je propisan normativni okvir  za provođenje ovog arbitražnog postupka na način da se u slučaju da radničko vijeće ili sindikat uskrati svoju suglasnost, poslodavac može u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti tražiti da tu suglasnost nadomjesti arbitražna odluka. Arbitražu provodi arbitar kojeg s liste koju utvrđuje i vodi Gospodarsko-socijalno vijeće odaberu odnosno sporazumno odrede strane u sporu.

Provedbenim propisima normativno će se propisati način izbora arbitara, arbitražni postupak te način obavljanja administrativnih poslova za taj postupak, kao i utvrditi visina i način isplate naknade troškova arbitražnog postupka te nagrade arbitra. Izrada provedbenih propisa je u tijeku i isti će biti objavljeni odmah po njihovo donošenju.

Pri tom napominjemo da se na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća odnosno sindikata do donošenja spomenutih provedbenih propisa i nadalje primjenjuju odredbe Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) temeljem kojih je moguće i sada tražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.